Među njima je jedan od važnijih domaćih dokumentaraca koje ćemo ove godine gledati, a nakon što je nagrađen prestižnom nagradom Doc Alliance, upravo će na Motovunu imati hrvatsku premijeru. Radi se o najnovijem filmu poznatog dokumentarista Nebojše Slijepčevića, Srbenka, koji prati pripreme za predstavu Aleksandra Zec kazališnog redatelja Olivera Frljića. Riječ je o predstavi protiv koje je svojedobno protestirao dio branitelja, pitajući se zašto Frljić ne radi predstave o ubijenoj hrvatskoj djeci. Upravo to pitanje jedno je od tema razgovora redatelja i njegovih glumaca, koji se tijekom kazališnih proba i sami raspadaju u nemoći pred mržnjom koja nas okružuje. Pritom, osobne traume i obiteljske povijesti izviru na površinu u često dramatičnim trenucima filma koji je nadrastao puki making of. 

Tabu temama bavi se i dokumentarno-animirani film Chris the Swiss švicarske redateljice Anje Kofmel, u kojem pokušava rasvijetliti okolnosti nikad istražene smrti svojeg bratića na slavonskom bojištu 90-ih, a premijeru je imao u Cannesu unutar programa Tjedan kritike. I ovaj je film prije samog prikazivanja u Hrvatskoj izazvao kontroverze i reakcije braniteljske populacije, nezadovoljne zbog interpretacije događaja iz Domovinskog rata. U siječnju 1992. švicarski novinar Christian Würtenberg pronađen je mrtav u uniformi jedinice međunarodnih plaćenika. Više od 20 godina poslije, njegova rođakinja i redateljica dolazi u Hrvatsku istražiti pozadinu njegove smrti, a tragovi je vode prema zaključku da su ga ubili suborci iz jedinice kojom je zapovijedao bolivijski dragovoljac Eduardo Flores Chico.

Kao odmak od duhova prošlosti, ovogodišnji festival zatvara Aleksi, debitantski film redateljice Barbare Vekarić obojen ljetnim mediteranskim notama, s Tihanom Lazović u glavnoj ulozi. Ovaj film uklapa se u ovogodišnju temu koja kroz program Berlin – zemlja partner propituje tajnu privlačnosti toga grada mladim generacijama. Aleksi želi u Berlin, premda zapravo ne zna što bi sa životom, i te dileme i nesigurnosti pretvaraju je u generacijsku junakinju naraštaja od 20 i nešto. Jer Aleksi ne mora nikamo 'trbuhom za kruhom' – ona ima veliku kuću, bogate roditelje i vinariju, ali ipak smatra da bi ispunjen život trebala tražiti negdje drugdje. U međuvremenu, ulazi u vezu s tri posve različita muškarca, pretvarajući tako život, bez ikakve stvarne potrebe, u teško rješivu zavrzlamu. Snimljen u sunčanim pejsažima Orebića, uz jaku glumačku postavu (doajeni Neda Arnerić i Aljoša Vučković te Goran Marković kojeg s Tihanom Lazović, nakon Zvizdana, i u ovom filmu veže posebna kemija), ovo je film koji o ozbiljnim problemima generacije progovara na vedar, lepršav način, uz humor, glazbu i fotografiju žarkih boja. O posebnosti filma u kontekstu hrvatske kinematografije govori i činjenica da se rat ne spominje niti jednom.

Naslovna fotografija: vizual 21. MFF-a