Evgenia je samohrana majka, izrazito posvećena svom sinu jedincu. Nakon što pušta sina da provede praznike sa svojim ocem, on se vraća kao druga osoba te govori majci da više ne želi živjeti s njom. Nježan i srce-slamajući portret samoće i čežnje koja ostaje neuzvraćena. 

Dugi oproštaji nastaju nakon Kratkih susreta, i bili su zabranjeni gotovo dvadeset godina. Dva su filma zapravo diptih; i jedan i drugi snimljeni u crno-bijeloj tehnici, i jedan i drugi govore o prirodi i romansi, čak i ako je riječ o romansi između majke i sina, koji Muratova vidi kao metaforu svake muško-ženske veze. Napokon, i jedan i drugi zapanjujući su portreti žena, čežnje, samoće i neuzvraćene ljubavi. Muratova je oduvijek bila željna otkrivanja novih talenata, posebice glumaca. Zvijezda i otkrivenje ovog filma je Zinaida Sharko, u ulozi majke. Impulzivna i krhka, Duge oproštaje pretvara u duboko istraživanje ženskosti i majčinstva. 

Živuća legenda istočnoeuropske kinematografije, rođena u Rumunjskoj, odrastala i živi u Ukrajini, Kira Muratova gotovo je nepoznata izvan zemalja bivšeg SSSR-a. Filmsko stvaralaštvo započinje ranih 60-ih, a njezini prvi radovi, mahom su režirani u suradnji sa suprugom Oleksandrom Muratovim. Njegujući potpunu nezavisnost kao umjetnica, Muratova (nanovo) stvara svoje ideje (i ideale) savršenstva i nesavršenstva, podsvjesnog i dekadencije, te istovremeno preispituje zamagljene granice među njima. Njena paradoksalna vizija kombinira istančan humor i duboku tugu, te se igra s razlikama i sličnostima između poezije i okrutnosti, nježnosti i grubosti.

Stvaralaštvo Kire Muratove predstavlja se u okviru programske cjeline 'Izvan fokusa' posvećene velikanima filmske umjetnosti koji su svojim stvaralaštvom probijali granice i konvencije kinematografije, ali su u široj javnosti slabo poznati. Selektor filmova Kire Muratove je Evgeny Gusyatinsky, ruski filmski kritičar i jedan od programskih selektora za Međunarodni filmski festival u Rotterdamu. 

Sve ostale detalje potražite na ovoj poveznici.