Slavko Goldstein rođen je 22. kolovoza 1928. u Sarajevu, a obitelj mu je podrijetlom iz Tuzle. Rano djetinjstvo proveo je u Karlovcu, gdje mu je otac trgovao knjigama. Iz Karlovca je pobjegao 1941. godine nakon protužidovskih progona u kojima mu je stradao otac. Maturirao je u Karlovcu nakon rata, a na zagrebačkom Filozofskom fakultetu studirao je književnost i filozofiju.

Bio je član osnivačke redakcije Vjesnika u srijedu, radio je na Radio Zagrebu, glavni je urednik Novinskog izdavačkog poduzeća Stvarnost i utemeljitelj Sveučilišne naklade Liber, urednik hrvatskih izdanja slovenske Cankarjeve založbe. Godine 1990. osniva obiteljsko poduzeće Novi Liber čiji je najveći uspjeh objava Rječnika hrvatskoga jezika Vladimira Anića, možda i najprodavanijeg rječnika u neovisnoj Hrvatskoj. Uredio je više od 150 knjiga, a kao nakladnik radio je na 400 naslova. Kao novinar i kritičar, Goldstein je surađivao s brojnim novinama i časopisima.

Radio je u Jadran filmu, a bio je scenarist i koscenarist filmova Signali nad gradom Žike Mitrovića, Prometej s otoka Viševice Vatroslava Mimice, Četvrti suputnik Branka Bauera, Akcija stadion Dušana Vukotića... Režirao je i dokumentarne filmove, objavljivao pretiske važnih starih hrvatskih knjiga, među kojima je i 'Rječnik pet najplemenitijih jezika Europe' Fausta Vrančića i Belostenčev 'Gazophilacium'. Afirmirao se i kao (su)autor povijesnih knjiga s naglaskom na Drugom svjetskom ratu, kao što su 'Holokaust u Zagrebu', 'Jasenovac i Bleiburg nisu isto' ili 'Jasenovac - tragika, mitomanija, istina'. Među najbolje prihvaćenim knjigama mu je memoarska proza '1941. - godina koja se vraća' za koju je dobio nagradu Kiklop za najbolju publicističku knjigu 2007. godine i nagradu Jutarnjeg lista. Sa sinom Ivom, sveučilišnim profesorom povijesti i diplomatom, objavio je i Titovu biografiju koja ima čak 1 300 kartica. Goldstein je bio i glavni urednik časopisa Erasmus, za kulturu demokracije, kako je stajalo u zaglavlju, u kojemu je bio i glavni urednik.

Naslovna fotografija: Slavko Goldstein