Jedan od najzanimljivijih trenutaka filmske povijesti ovih prostora, koji se dogodio na razmeđi službenih kulturnih politika i pop-kulture, ostavio je vrlo vidljiv i nažalost negativan trag na sudbine svojih autora. Strukovni, državni i medijski aparat 1962. godine toliko se zahuktao u reakcijama na film Marijana Vajde Šeki snima, pazi se, da je redatelj nakon njegova nastanka izbačen iz Udruženja filmskih umjetnika Srbije te je naposljetku emigrirao u Njemačku i nastavio raditi u tamošnjem žanrovskom filmu. Ova satirična komedija bezrazložno je označna epitetom 'najgori film svih vremena', publika ju je bojkotirala, dok su se vodeća pera onodobne publicistike natjecala u tome tko će je više ocrniti. Film je brzo povučen iz javnog prostora tako da je i šira suvremena revalorizacija izostala, odnosno oprezno je rađena na rijetkim projekcijama loših filmskih ili još lošijih kućnih VHS kopija. 

Vrijedna odluka Hrvatske kinoteke Hrvatskog državnog arhiva da u mapiranju povijesti domaćeg filma pažnju skrene ne samo na dokazane kanonske naslove, nego da restaurira i teško nabavljive i rijetke filmove posve suprotne povijesno-percipirane vrijednosti, na tragu je prakse uglednih svjetskih filmskih kuća i arhiva koji uvažavaju i one rubne dijelove kinematografije. Restauracija 'ozloglašenog' filma Marijana Vajde sjajna je prilika da se, s prijeko potrebnim odmakom, moderna javnost i filmologija upoznaju s njegovim specifičnim dosezima.

Na ovu svojevrsnu obljetnicu, 60 godina nakon nastanka, Šeki snima, pazi se nije iznenada postao kanonski klasik, nego je ostao dokument vremena i razvoja lokalne kinematografije koji dobro mapira procvat jugoslavenske pop i 'celebrity' kulture, uz oslanjanje na produkcijski izrazito minimalni ambijent i nastupe tada vodećih zvijezda glazbe i sporta. Naslovnu ulogu tumači nogometaš Crvene zvezde Dragoslav Šekularac Šeki, dok se u popratnima pojavljuju pop-zvijezde Lola Novaković, Zdenka Kovačiček, Tereza Kesovija, Sedmorica mladih, Zvonko Špišić, grupa 4M i drugi. Zagrebački Jugoton sve je popratio na jednoj od prvih tematskih singlica koje su promovirale glazbu iz filma. Scenarij nestašno ubada i kritizira tadašnju filmsku 'industriju', sprda se s idejom art-filma kojeg nitko ne gleda i vrlo zdravo samoga sebe smatra novim filmskim pravcem kojeg naziva 'neo-diletantizam'. Ne čudi stoga što je baš struka najviše nagazila Vajdu; upravo je ona u metafilmskom fokusu ismijavanja.

Marijan Vajda zastupnik je televizijske i kazališne estetike na filmu, iste one koja je kasnije proslavila glazbeno-scenske radove Antona Martija i Angela Miladinova, ali nažalost, u tome ih prikladnijem mediju ovaj redatelj nije imao prilike ostvariti. Današnjoj će publici Šeki snima, pazi se biti iznimno zanimljiv kao primjer davnašnje pop-estetike i žurne zapadnjačke komercijalizacije, pod pretpostavkom da ga promatraju u kategoriji neobičnog, ali vrijednog povijesnog odmaka. *(Željko Luketić)

Hrvatska kinoteka Hrvatskog državnog arhiva uz pomoć Hrvatskog audiovizualnog centra digitalno je restaurirala film 2020. godine u studijima Ater i Klik film u Zagrebu. U restauraciji su korišteni originalni negativ i ton negativ filma.

Šeki snima, pazi se otvara program pod nazivom 'Umijeće neuspjeha' koji se bavi jednim od najvećih tabua suvremenog društva: neuspjehom. Kroz pet tematskih cjelina istraživat će se načini na koje je neuspjeh kao motiv, koncept ili posljedica oblikovao povijest filma, a u ciklus nas uvodi tema 'Točka na i' posvećena filmovima koji su označili krajeve pojedinih stilskih razdoblja ili karijera unutar i izvan filma. Program uključuje i jedan od najboljih filmova svih vremena – Građanin Kane Orsona Wellesa te svojevrsnog hollywoodskog Šekija - epski vestern Vrata raja koji je upropastio studio United Artists, karijeru oskarovca Michaela Cimina (Lovac na jelene) i struju tzv. novog Hollywooda.

Prije projekcije uvodnu riječ održat će Željko Luketić, filmolog i istraživač popularne kulture.

Cijena ulaznice: 20 kn. 

Naslovne fotografije: scene iz filma Šeki snima, pazi se