U četvrtak, 29. listopada, u organizaciji Hrvatskog audiovizualnog centra održana je online prezentacija dvije studije koje govore o velikom potencijalu ulaganja u domaće i međunarodno filmsko stvaralaštvo. Prva je studija Instituta za javne financije o gospodarskim i fiskalnim učincima audiovizualne djelatnosti i državnim potporama i poticajima u Hrvatskoj (dostupna na ovoj poveznici), a druga o potencijalima izgradnje filmskog studija (dostupna na ovoj poveznici). 

Prezentaciju je uvodno otvorio Chris Marcich, ravnatelj HAVC-a, naglasivši da već duže vrijeme postoji ideja izgradnje filmskog studija kako bismo ostali konkurentni i otvoreniji za još bolje rezultate hrvatske audiovizualne djelatnosti. To je ujedno i obveza koja proizlazi iz Nacionalnog programa. 

"Dvije studije koje je naručio HAVC pokazuju isplativost ulaganja u audiovizualnu djelatnost jer svaka kuna državnih potpora i poticaja donosi prosječno više od dvije kune povrata, a svaka kuna uložena za poticanje strane proizvodnje ima deseterostruki povrat odnosno multiplikacijski faktor veći od 10. Osim fiskalnih učinaka koji su pozitivni, ulaganje u hrvatski film naravno ima i nemjerljiv doprinos hrvatskoj kulturi. Međunarodne produkcije doprinose zaposlenosti domaćih djelatnika, brendiraju i promoviraju Hrvatsku te tako utječu i na druge sektore, a osobito na turizam. Izgradnja filmskog studija dodatno će ojačati izvoz filmskih usluga, ali istovremeno ćemo voditi brigu o pristupu studiju našim filmašima", naglasio je Chris Marcich te dodao kako "Interes investitora za ulaganjem postoji, a moguća investicija iznosi čak 80 milijuna eura."

Dr.sc. Irena Klemenčić iznijela je podatke istraživanja Instituta za javne financije koji pokazuju da su državne potpore i poticaji audiovizualnoj djelatnosti uobičajene i neophodne u državama članicama EU-a, ali su i izuzetno opravdane jer svaka uložena kuna državnog novca rezultira i povratom od prosječno 2,4 kune. Kad je riječ o poticajima za tzv. izvoz filmskih usluga odnosno poticajima za privlačenje međunarodnih produkcija poznatiji kao cash rebate, povrat na svaku uloženu kunu je 11 kuna, a u državni proračun direktno se vraća pola tog iznosa. U razdoblju od 2011. do 2017. ostvaren promet u AV djelatnosti porastao je za ukupno 74 posto ili otprilike 10 posto godišnje. Poduzeća iz AV sektora ostvaruju značajnu dobit, tako je u 2017. godini ostvarena ukupna dobit od 197 milijuna kuna. Prosječni iznos potpora po svim programima potpora iznosi 83,2 mil. kuna godišnje. Od 2012. kada je uveden sustav poticaja za strane produkcije pa sve do 2018. godine realizirano je ukupno 58 projekata. Država je uložila u tom periodu 129 milijuna kuna, a ostvarena lokalna potrošnja temeljem tih projekata iznosila je 680 milijuna kuna. Ne samo da je čitav iznos isplaćenih poticaja vraćen direktno u proračun kroz poreze i doprinose već direktan ekonomski učinak svih 58 sufinanciranih djela iznosi 226,7 milijuna kuna odnosno 76 posto više od iznosa primljenih poticaja. Ulaganja u poticanje izvoza filmskih usluga odnosno u privlačenje stranih produkcija u Hrvatsku pokazuju visoku isplativost za državu, lokalne zajednice, ali svakako i za sve filmske djelatnike koji ostvaruju dodatno zapošljavanje i zaradu u sklopu takvih projekata. Projekt HAVC-a i Ministarstva kulture i medija Filming in Croatia u konačnici pokazuje da svaka uložena kuna proračunskog novca stvara 11,6 kuna gospodarskih učinaka, a direktno u državne i lokalne proračune svaka kuna vraća 6,6 kuna poreza i doprinosa.

Zaključak istraživanja Instituta za javne financije pokazuje da imamo solidan sustav potpora filmskoj industriji i posebno poticaja za privlačenje snimanja u Hrvatskoj stranih producenata, ali još uvijek je hrvatski budžet poticaja znatno niži u usporedbi sa zemljama poput Češke, Grčke, Italije, Portugala i Rumunjske. Mogućnosti utjecaja na turizam su izuzetno velike, samo Igra prijestolja dovodi nam godišnje 60 000 posjetitelja koji u prosjeku u Hrvatskoj borave šest dana i dnevno potroše oko 90 eura. Isplativost ulaganja u strane produkcije najlakše je razumjeti kroz podatak da je u periodu od 2012. do 2019. godine učinak megahit serije Igra prijestolja na hrvatski turizam iznosio, po vrlo konzervativnoj procjeni, minimalno 2 do 3 milijarde kuna. 

Jonathan Olsberg, jedan od najistaknutijih europskih konzultanata za filmski sektor (Olsberg•SPI) prezentirao je neovisnu studiju, naručenu od strane HAVC-a i Ministarstva kulture i medija, o opravdanosti izgradnje filmskog studija u Hrvatskoj koja se izvrsno nadovezuje na zaključke Instituta za javne financije. Olsbergova analiza pokazuje da unatoč pandemiji koja je privremeno zaustavila odnosno ograničila proizvodnju filmskih i televizijskih produkcija, postoji vrlo velika potreba za studijskim prostorom koja će se povećati po završetku stagnacije uzrokovane virusom. Filmski studio bi, uz nastavak provođenja mjera poticaja za produkciju u sklopu Programa poticanja ulaganja u proizvodnju audiovizualnih djela, u Hrvatsku privukao dragocjene međunarodne produkcije. I ova studija pokazuje da je javno ulaganje u vidu poticaja u filmsku i TV produkciju izuzetno učinkovito, povrat ulaganja je tri do četiri puta veći od uloženog novca, a vraća se u državnu blagajnu kroz priljev kapitala u privatni sektor. Dostupnost filmskog studija u Hrvatskoj omogućila bi dulje zadržavanje stranih produkcija u zemlji i ostvarenje znatno veće financijske koristi. U dosadašnjim okolnostima strani producenti su potrebe za studijom realizirali u drugim zemljama iz našeg okruženja, od Mađarske, Češke, Rumunjske, Srbije i drugih.

U analizi se vodilo računa, prema zahtjevu HAVC-a i Ministarstva kulture i medija, i o potrebi da se domaćim produkcijama i producentima omoguće posebni uvjeti unutar kompleksa filmskog studija. Prvenstveno se radi o povoljnijoj cijeni usluga koja bi bila moguća uz izgradnju manjeg višenamjenskog objekta za domaću produkciju. Korist bi bila višestruka, domaćim filmskim radnicima pomogao bi u dodatnom stjecanju praktičnog iskustva i obrazovanju novih kadrova jer trenutna situacija u Hrvatskoj je s obzirom na sve okolnosti mnoge filmske djelatnike odvela u drugom smjeru. Jadran film nekad je bio vrlo uspješan rasadnik filmskih kadrova, njegovo vrijeme je davno prošlo, a Hrvatska do sada nije imala ekonomskog opravdanja za gradnju takvog objekta.

Filmski studio koji bi se bazirao na domaćoj proizvodnji zasigurno ne bi bio održiv, ali nakon već osam godina uspješnog provođenja državnih mjera poticanja stranih produkcija u Hrvatskoj, situacija je daleko izglednija. U takvim okolnostima filmski studio značio bi novu vrijednost i znatno veći priljev produkcija i novca, ne samo u državnu blagajnu, nego i u privatni sektor.

Svjetska potrošnja na kino i zabavne sadržaje je do pojave pandemije po prvi puta 2019. godine premašila 100 mlrd. dolara. Najveći udio, nešto preko 72 mlrd dolara drži pet kompanija - Disney, Comcast, Netflix, ViacomCBS i AT&T. Amazon i Apple predvode drugu ligu odnosno kompanije koje imaju preostalih tridesetak posto udjela u ostvarenoj potrošnji. Naravno da je ključni razlog velikom porastu potrošnje (ali i proizvodnje sadržaja) ulazak na tržište servisa za direktni streaming putem interneta. Netflixov prihod od međunarodnih pretplatnika je još 2018. godine pretekao prihod od domaćih pretplata. Ukupni budžet vodećih američkih produkcijskih kompanija koji se potroši na sadržaj iznosi oko 91 mlrd. dolara i donedavno se trošio u Kaliforniji, ali radi nedostatka kapaciteta dobar dio produkcijske aktivnosti prenijeti će se u druge zemlje. Olsberg u toj činjenici vidi jasnu perspektivu za Hrvatsku i njen potencijalni filmski studio. Dosadašnji razlog stranih produkcija za izbor Hrvatske u realizaciji svojih projekata vezan je naravno uz krajolik, osobito obale i otoka, kao i gradova bogatih poviješću, prije svih Dubrovnik, ali i Split, Trogir i druge.

Krajolici u Hrvatskoj često glume Grčku, Španjolsku, Italiju, a Zagreb može poslužiti kao dvojnik gradova iz austrougarskog miljea, poput Beča i drugih. Naša je prednost i činjenica da smo zemlja s nižim troškovima snimanja što nas čini konkurentnima zemljama Južne i Istočne Europe.

Olsbergova studija uzima u obzir dakako i potencijale domaćeg dugometražnog filma, zatim i mogućnosti javne televizije koja osim vlastite produkcije ulaže i treba ulagati u nezavisnu produkciju i visokokvalitetne televizijske serije, ali jasno je da domaći budžeti ne opravdavaju potrebu za skupim filmskim studijskim kapacitetima.  Olsberg je analizirao situaciju u konkurentskim zemljama u okruženju, Bugarsku, Češku, Mađarsku, Rumunjsku i Srbiju. Jedina prednost koju imaju jest postojanje studijskih kapaciteta. S druge strane, lokacijama nam naravno konkuriraju Grčka i Italija.

Ključno pitanje studije u vezi financiranja na razini Europske unije pokazuje da se država može umiješati ali s ograničenim sredstvima i za namjenski vrlo definiranu svrhu koja mora biti u skladu s definicijom državnih potpora, a to znači da između ostalog ne smije narušavati tržišnu utakmicu.

Interes privatnog kapitala za ulaganje u Hrvatsku i njezine studijske kapacitete postoji, a s druge strane postoji nekoliko istraženih lokacija koje nude mogućnosti. Neke od njih su na visokoj razini pripremljenosti za takvu investiciju i mahom je riječ o lokacijama u blizini Zagreba koji je dovoljno blizu obali, a s druge strane u Zagrebu se nalaze svi drugi resursi, osobito većina filmskih djelatnika potrebna za rad u studiju i na filmskim i TV produkcijama.

Financijske aproksimacije Olsberga, koje su za sada samo projekcije i ovise naravno prije svega o uspješnosti privlačenja stranih producenata, a posljednji osam godina je to bilo vrlo dobro, pokazuju da je projekt izgradnje filmskog studija vrlo utemeljen i financijski isplativ. Predviđena godišnja dobit već bi druge godine postojanja iznosila oko 2 mil. eura, a nakon pet godina dobit bi se udvostručila. Pandemija ne bi trebala utjecati na sam projekt filmskog studija i njegovog puštanja u pogon, osobito zato što je trenutno veliki broj projekata na čekanju. 

Prezentaciju Perspektive izgradnje filmskog studija u Hrvatskoj u cijelosti možete pogledati na ovoj poveznici. 

Naslovne fotografije: Chris Marcich i Tanja Ladović Blažević; Tanja Ladović Blažević i Irena Klemenčić; Chris Marcich i Jonathan Olsberg; vizual prezentacije