"Izuzetno nam je žao što Zagreb početkom ovog ljeta neće biti u mogućnosti ugostiti najznačajnije animatore svijeta. No, okolnosti su nas prisilile da festival po prvi puta kalendarski izmaknemo u drugom terminu. Naša obaveza je da se prema nastaloj situaciji odnosimo odgovorno i zrelo, ali se zato nadamo da ćemo uskoro biti u prilici prikazati naš cjelokupni program", rekao je Daniel Šuljić, umjetnički ravnatelj festivala.

U vremenu iščekivanja novog termina, Animafest Zagreb pripremio je svim ljubiteljima animacije atraktivan sadržaj 'Animafest Insights' koji će biti dostupan na festivalskoj internetskoj stranici i društvenim mrežama festivala. Program je osmišljen s idejom da šira javnost stekne uvid u filmove koji se prikazuju na festivalu, ali i da se podsjeti na iznimne uspjehe kojeg animacija bilježi posljednjih godina. Posebnu draž 'Animafest Insights' programa čini i ekskluzivna serija intervjua s autoricama i autorima u sklopu objave filmova kako bi se publika još bolje povezala s umjetnicima i njihovim animiranim hitovima.

Program se otvara filmom Ježeva kuća nastalim prema istoimenoj priči Branka Ćopića. Djelo je to hrvatske autorice Eve Cvijanović koja živi u Kanadi, a za kojeg je autorica dobila nagrada za najbolji kratkometražni film po izboru publike na Animafestu 2017. godine te brojne druge nagrade diljem svijeta. Ježevu kuću te intervju s autoricom Evom Cvijanović možete pogledati na ovoj poveznici. 

U programu 'Animafest Insights' bit će u redovitom slijedu još predstavljene sljedeće autorice i autori: Alice Guimaraes, Monica Santos (Amelia & Duarte), Alice Saey (Mark Lotterman – Happy), Celine Devaux (Sunday Lunch), Joanna Quinn (Girls Night Out), Max Porter, Ru Kuwahata (Negative Space), Tomek Popakul (Acid Rain), Nikita Diakur (FEST) i Veljko Popović (Biciklisti).

U organizacijskom i programskom smislu Animafest Zagreb 2020 spreman je za održavanje, no zajedno sa znanstvenim skupom Animafest Scanner VII iščekuje bolje okolnosti. Očekuje se da će novi termin ovogodišnjeg izdanja biti podjednako atraktivan kao i novi festivalski vizualni identitet kojeg potpisuje Yoriko Mizushiri, jedna od najdistinktivnijih japanskih umjetnica mlađe srednje generacije i animatorica svjetskoga glasa kojoj je s tek nekolicinom filmova jedinstvene i prepoznatljive estetike i poetike već pošlo za rukom izvršiti nezaobilazan umjetnički utjecaj na globalna animacijska strujanja od SAD-a do Hrvatske.

Njezini filmovi poput Futona (2012), Kamakure (2013) i Vela (2014) snolike su i senzualne, pastelne studije osjeta – dijelom figurativne, a dijelom geometrijske reminiscencije dojmova i dodira koji proizlaze iz malih svakodnevnih užitaka i boli poput kave, kolača, topline kreveta, mekoće tepiha, uboda ili ljudskog dodira.

Nominirana i nagrađivana ne samo na najvažnijim svjetskim festivalima animacije poput Zagreba i Annecyja, već i na najvećim filmskim festivalima poput Berlinalea, Yoriko Mizushiri na sebe je pažnju privukla još kao članica produkcijskog kolektiva Shiripro te studentica Sveučilišta za umjetnost i dizajn Joshibi u okviru kojega je, nadahnuta legendarnim crtačem mangi Yasujijem Taniokom i mladom slikaricom Tomoko Kashiki, ostvarila neke od svojih ranijih radova kao što su Shiri-play (2005), Kappo (2006), Enyogu (2007), Lena Lena (2009) i Sushi (2011).