Rođen 1933. godine u Vučedolu u Crnoj Gori, Papić je diplomirao na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, a filmom se počeo baviti kao asistent režije, između ostalog i Veljku Bulajiću na filmovima Vlak bez voznog reda (1959) i Uzavreli grad (1961). Debitirao je epizodom u omnibusu Ključ (1965), a 1967. godine režira svoj prvi dugometražni igrani film Iluzija. Uslijedilo je nekoliko antologijskih ostvarenja hrvatske kinematografije – Lisice (1970), Predstava Hamleta u selu Mrduša donja (1974) i Izbavitelj (1976). Radi se o djelima reprezentativnima za autorski film kasnih 1960-ih i 1970-ih godina, koja su u hrvatsku kinematografiju unijela mračan i sirov senzibilitet na tragu srpskog crnog vala. Otvorena kritičnost prema jugoslavenskoj povijesti i politici Papiću je donijela niz problema s vlastima, što je kao posljedicu primjerice imalo i uskraćivanje dozvole Lisicama da se prikažu u službenoj selekciji Filmskog festivala u Cannesu.

Papić je autor i brojnih antologijskih dokumentarnih filmova, u kojima je se oslanjao na metode filma istine. Među njima najpoznatiji su Kad te moja čakija ubode (1968), Nek se čuje i naš glas (1971, nagrada u Oberhausenu), Specijalni vlakovi (1972) i Mala seoska priredba (1986), koji mnogi drže za jedan od najuspjelijih hrvatskih dokumentarnih filmova uopće.

Papićevi su filmovi s velikim uspjehom prikazivani i izvan granica države: Lisice su prikazane u programu Quinzaine des realizateurs, paralelnoj sekciji Filmskog festivala u Cannesu, Predstavlja Hamleta u selu Mrduša donja prikazana je u službenoj selekciji Berlinalea, Izbavitelj je 1982. godine nagrađen prvom nagradom na Fantasportu, a Život sa stricem (1988) bio je nominiran za Zlatni globus u kategoriji najboljeg filma s neengleskog govornog područja. Posljednji Papićev film – Cvjetni trg – premijerno je prikazan ljetos na Festivalu igranog filma u Puli, a na Međunarodnom filmskom festivalu u Montréalu osvojio je nagradu Freedom of Speech.

2006. godine Papić je osvojio Nagradu Vladimir Nazor za životno djelu u području kinematografije, a dvije godine ranije svoju nagradu Grand Prix Special des Amériques dodijelio mu je i Međunarodni filmski festival u Montréalu.

Prije mjesec dana smijali smo se zajedno na premijeri Svećenikove djece. Krstina bolest trajala je kraće od jedne filmske distribucije. Svoju posljednju premijeru nije doživio. Ljut sam na ubojicu smrt i ne umijem reći ništa mudro. Bio je snažan i mlad, a ujedno i klasik i imao je nevidljivih 80 godina. Veliki autori umiru mladi, to nema veze s godinama, izrazio je svoje žaljenje Hrvoje Hribar, ravnatelj Hrvatskog audiovizualnog centra.

Komemoracija Krsti Papiću održat će se u utorak 12. veljače u 11 sati u zagrebačkom kinu Tuškanac.

Fotografija preuzeta sa stranice Hrvatskog filmskog saveza