Nuklearna obitelj bila je i ostala jezgra našega društva i primarni poligon pripreme za stupanje u svekolike socijalne interakcije. Četiri domaća kratkometražna filma koja se prikazuju na ovotjednim Kratkim slikama pitaju se: Koliko je radioaktivna naša obiteljska jezgra i padaju li jabuke ravno ispod stabla s kojega su izrasle?

Zadatost obiteljske dinamike lako i često isklizava u prostore klaustrofobije, manipulacije i pasivne agresije kojima uključeni igrači učvršćuju pozicije koje su im dodijeljene i potvrđuju svoj obiteljski identitet, koliko god on bio patološki postavljen. U remek-djelu Od 3 do 22 Kreše Golika, prvoga domaćega redatelja čiji je opus bio izrazito fokusiran na obiteljske anomalije i malograđansko licemjerje, razotkriva se radioaktivan utjecaj patrijarhata na život mlade žene, dok u novijem dokumentarnom klasiku Dvoboj Zrinke Matijević opservacijskom metodom ulazimo u prostor manipulacije i ucjene koji karakterizira odnos roditelj-dijete. Program zaokružuju filmovi Danijel i Da je kuća dobra i vuk bi je imao Hane Jušić, autorice koja neumoljivo secira patološke dimenzije obiteljskoga čopora, s naglaskom na iščašenoj seksualnoj dinamici zatvorenika iz nuklearne tradicijske ćelije.

Kratke slike projekt je posvećen inovativnim filmskim strujanjima koji prati tokove suvremene produkcije, ali i klasičnih ostvarenja što su ostavila neizbrisiv trag na pojedine svjetske kinematografije. Program 30. studenog dio je programske cjeline Runda kratkog fokusirane na hrvatski kratkometražni film.

Više informacija možete pronaći na ovoj poveznici. 

Naslovne fotografije: prizori iz filmova Od 3 do 22; Danijel; Da je kuća dobra i vuk bi je imao