Otvorenje Noći se održalo 22. studenog 2025. u Mainzu u partnerstvu s Hrvatskom Kulturnom Zajednicom Mainz - Kroatische Kulturgemeinschaft Mainz e.V., a 3.prosinca se manifestacije uspješno odvila u Mađarskoj u HOC-u "Miroslav Krleža" u suorganizaciji Generalnog konzulata Republike Hrvatske – Pečuh i Umjetničke organizacije Noć hrvatskog filma i novih medija iz Zagreba.

Nakon Mainza i Pečuha, Noć je putovala u Mostar, 11. prosinca u OKC Abrašević, nakon čega su na rasporedu bili Budimpešta 12. prosinca u HOŠIG-u i Beč 12. prosinca, u partnerstvu s Hrvatskim centrom/Kroatisches Zentrum.

Publika je sve projekcije mogla besplatno gledati. Svaki grad u okviru ove manifestacije imao je poseban program.

Iz programa se izdvaja Čovjek koji nije mogao šutjeti Nebojše Slijepčevića. Dobitnik nagrade Zlatna palma za najbolji kratkometražni film na festivalu u Cannesu 2024. i nominiran za Oscara, istinita je priča o čovjeku koji nije mogao šutjeti, a smještena je dana 27. veljače 1993. u Štrpce, Bosnu i Hercegovinu. Putnički vlak na liniji Beograd-Bar zaustavljaju paravojne snage u akciji etničkog čišćenja. Dok odvode nevine civile, samo jedan od pet stotina putnika usuđuje im se suprotstaviti.

Na programu su bile i kratkometražne igrane uspješnice mladih autora, Mago Dominika Čička, Arka Mladena Stanića, Tango Siesta Dinka Božanića, Grčke marelice Jana Krevatina, dobitnik Zlatne arene za najbolji studentski film na Pulskom filmskom festivalu 2025., Plava lasica Luke Vukorepa, Sjene zločina Gorana Lovrenščaka i dr., a od dokumentaraca se ističe višestruko nagrađivani nacionalni kandidat za nominaciju za nagradu Oscar - Fiume o Morte! Igora Bezinovića, u kojem građani grada Rijeke, kojeg Talijani zovu Fiume, prepričavaju, rekonstruiraju i reinterpretiraju bizarnu priču o 16-mjesečnoj okupaciji njihovog grada 1919. godine od strane talijanskog pjesnika, dandyija i propovjednika rata Gabrielea D’Annunzija; Bolnica na kraju grada Matije Petrovića, Slavko Kopač: Barbarska profinjenost Dražena Majića, te Zemlja za nas Karle Crnčević, film o skupini žena koje žive u neobičnoj zajednici na sredini otoka Brača. Ne vjeruju u privatno vlasništvo ni u hijerarhiju, zajednicom upravljaju direktnom demokracijom, i bave se poljoprivredom na ekološki način. Svaka od članica komune pobjegla je iz nekog prošlog života i zajedno pokušavaju izgraditi svoju malu samoodrživu oazu. No kad se postavi pitanje upisa vlasništva u zemljišne knjige, sam opstanak zajednice dolazi u pitanje.

Posjetitelji Noći hrvatskog filma uživat će u velikom izboru odličnih novih domaćih dugometražnih filmova – od festivalaca i dobitnika raznih filmskih nagrada do gradskih premijera. Miljenici publike, Svemu dođe kraj Rajka Grlića, ljubavni triler inspiriran romanom Na rubu pameti Miroslava Krleže, koji je adaptiran u suvremeni kontekst; Južina, debitantski igrani film Ante Marina, crna komedija smještena u splitsku četverokatnicu u kojoj, dok jugo trese grad, pratimo isprepletene živote niza običnih likova koji, igrom slučaja, završe u ludim situacijama; Dobra djeca Filipa Peruzovića, humoristična drama koja prati sredovječnog brata i sestru, koji su nakon majčine smrti prisiljeni provesti tri dana zajedno kako bi raščistili obiteljsku kuću. Ne uspijevajući doprijeti jedno do drugog kao odrasli ljudi, njih dvoje ponovno postaju djeca, i dugometražni prvijenac Proslava Brune Ankovića, a snimljena prema istoimenom hit romanu Damira Karakaša.

Ovogodišnji izbor restauriranih filmova Zagreb filma krenuo je animiranim filmom Tup tup Nedjeljka Dragića, a iz poznatog serijala dokumentarnih filmova o prirodi Branka M. Marjanovića prikazat ćemo film O ljudima i magarcima.

Početkom studenog preminula je montažerka Radojka Tanhofer (1927. – 2025.). Osim što je zadužila hrvatsku kinematografiju radom na nekim od najznačajnijih hrvatskih filmova, Radojka Tanhofer je, zajedno s Brankom Belanom, osnovala odsjek montaže na filmskom odjelu Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu, te su se u In memoriam pogramu pronašla njena tri restaurirana filma koje je montirala, dokumentarci Dubrovačke ljetne igre (Zvonimir Berković, 1968.) i Ivan Lacković Croata (Antun Vrdoljak, 1972.), te kratki igrani film Nož (Bogdan Žižić, 1974.)

Za najmlađe gledatelje prikazala se epizode iz serijala Mali leteći medvjedići i Profesor Baltazar, kao i Rudijev leksikon Nedjeljka Dragića, redatelja i animatora koji je 1973. bio nominiran za Oscara. Rudi je tipičan mali čovjek: neoženjen, živi u gradu, zarobljen u četiri zida, frustriran normalnim društvom. Rudi neprestano gleda televiziju i istodobno obavlja kućne radnje... Od filmova iz novije produkcije izdvajaju se Bez efekta Dinka Kumanovića, Crni dim predviđanja Damira Šuše, i Adaptacija 2.0 Darka Bakliže, o autoru u stvaralačkoj krizi koji sjedi pred ekranom svog  kompjutera i pokušava od nasumičnih žvrljotina napraviti film. Dvoji oko naslova filma i konačno izabire naziv Adaptacija. Uz pomoć umjetne inteligencije žvrljotine se adaptiraju u kakvu, takvu formu, a polako se iščitava i sama tema – percepcija ljudskog tijela ovisno o tome je li obučeno ili obnaženo.

Umjetnička voditeljica manifestacije Irena Škorić je uz pomoć stručnih suradnika (Tomislav Gregl – selektor za animirani film, Janko Heidl – selektor za igrani film) sastavila specifičan filmski program za svaki grad uključen u projekt.

Osim vremeplova u filmsku prošlost, Noć hrvatskog filma u stopu prati i aktualne domaće uratke, a daje i prostor mladim, perspektivnim filmašima čije vrijeme tek dolazi.

Program je sufinanciran sredstvima HAVC-a i Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske.