Dokumentarne filmove Eduarda Galića o dalmatinskoj kamenoj arhitekturi, umirućim selima, ali i selima punim života karakteriziraju upečatljiv vizualni stil i kontempliranje tema poput prolaznosti života i trajnosti umjetnosti. Na projekciji će biti prisutan i sam Galić, s kojim će se održati i razgovor nakon filmova. Program je priredio viši filmski arhivist Juraj Kukoč. 

"Galićevi dokumentarci iz 1960-ih, uz dokumentarce Ante Babaje, predstavljaju najradikalniji modernistički doprinos hrvatskom dokumentarnom filmu," ističe se u najavi HDA.

U filmu Sunt lacrimae rerum (1965) prizori arhitekture autorovog rodnog grada Trogira spajaju se s prizorima ljudske starosti i smrti, a u filmu Klesari (1968) renesansna arhitektura Jadrana prikazuje se kroz igru prirodne i umjetne rasvjete. Oba poetski intonirana filma snimio je Oktavijan Miletić.

Melankolični film Predvečerje (1968) opisuje zapuštenu unutrašnjost Istre, čije derutne kuće tada nitko nije želio kupiti, a danas se, paradoksalno, prodaju za visoke cifre. Film Quorum (1988) dvadeset godina kasnije nastavlja priču o zapuštenoj Istri, ovaj put se fokusirajući na zadnje preostale stanovnike jednog sela. Galićev film Bijeli anđeli (1971) sušta je suprotnost ovim filmovima, jer prikazuje bujanje života i kreativnosti u ubavom kosovskom selu Janjevo, iz kojeg ambiciozni dječji zbor odlazi na nastup u Dubrovnik.

Detalje pronađite i na službenoj stranici Hrvatskog državnog arhiva.