Kino vodi Institut za film i video umjetnost Arsenal koji kroz spajanje prakse i teorije promiče međunarodnu filmsku kulturu, a misija mu je kulturološko promišljanje nezavisnog i eksperimentalnog filma. 

Program je posvećen Amosu Vogelu, jednoj od najvažnijih ličnosti u nezavisnom filmu, promotoru američke avangarde te pioniru kinoprikazivaštva i distribucije europskog i azijskog filma u SAD-u i šire. Rujanski ciklus bio je posvećen filmskom društvu Cinema 16, dok se trenutni ciklus u studenom bavi ključnim trenucima i preokretima  koji su promijenili eksperimentalni i nezavisni film u šezdesetim godina prošlog stoljeća.  Više o programu možete saznati ovdje. 

Dva dijela programa kurirala je Petra Belc, voditeljica Odsjeka baštine Kinokluba Zagreb. 

U petak, 12. studenog prikazuje se programski dio naslovljen I'm Mad – Outtakes from the History of Yugoslav Unconventional Cinema. Početkom 1960-ih dogodila se eksplozija kinematografskih eksperimenata u Jugoslaviji, a Genre film festival (GEFF, 1963.-1970., Zagreb) bio je glavno mjesto susreta jugoslavenskih eksperimentalista. GEFF je pokrenuo i organizirao Kinoklub Zagreb, čiji su članovi zagovarali ideju antifilma. Bio je to radikalan pristup filmskom stvaralaštvu koje najbolje predstavlja jednominutni prazan film Mihovila Pansinija K3 ili Čisto nebo bez oblaka (1963.). Iako je nemoguće sažeti cijelo desetljeće u jednoj večeri, ovaj program nudi uvid u povijest jugoslavenske eksperimentalne kinematografije, oblikovane idiosinkratičnim utjecajima i razvijene u sasvim jedinstvenim okolnostima.

U subotu, 13. studenog na rasporedu je programski dio naziva 13 Confusions – Subverting the Subversion. Pokret New American Cinema bio je na vrhuncu kada je 1967. Amos Vogel napisao oštar polemički tekst pod naslovom 13 Confusions. Dajući svakoj od ovih zabuna svoju posebnu definiciju, Vogel je istodobno definirao neka od temeljnih pitanja u vezi s prirodom avangardne umjetnosti - tada duboko uronjene u institucionalno i tržišno orijentirano okruženje. Izlazeći izvan  kanona eksperimentalnog filma, ovaj se program vraća načelima ranog dadaizma u pokušaju da prati njegovo anarhističko divljanje kroz vrijeme i prostor. Neke od najvećih sprdnji antifilma (Kariokineza, Zlatko Heidler, 1965.) postale su njegovi najpoznatiji muzeološki primjeri, a i prije YouTubea, eksperimentatori su trošili dragocjenu filmsku trake samo kako bi snimili svoje mačke kako pijuckaju mlijeko (Tatjana Ivančić, Do posljednje kapi, 1972.). Filmovi u ovom programu odlučili su zaraziti svijet umjetnosti, zadirkivajući ga pitanjem: da, ali je li to umjetnost?

U programima će se prikazati sljedeći filmovi:

K3 ili čisto nebo bez oblaka; Mihovil Pansini 1963
Scusa Signorina; Mihovil Pansini 1963
Most; Vladimir Petek 1963
Sretanje; Vladimir Petek 1963
Grad u izlogu; Tatjana Ivančić 1969
Kariokineza; Zlatko Hajdler 1965
Sobovi, dragi sobovi; Ljubiša Grlić 1963
Do posljednje kapi; Tatjana Ivančić 1972

Osim filmova KKZ-a, u programu će se prikazati i filmovi Kino kluba Split (Jukebox, Ante Verzotti 1966; Fluorescencije, Ante Verzotti 1967; I’m Mad, Jugoslawien 1967; Sve ili ništa, Ivan Martinac 1968) te Pravda Ante Babaje, 1962 iz kolekcije Zagreb filma. 

Naslovna fotografija: scena iz filma Sretanje