Ocjenjivački sud u sastavu Suzana Nikolić, Nataša Dorčić i Goran Grgić, odabrao je najbolje glumačke izvedbe s ovogodišnjeg, osmog izdanja festivala:

• Zlatni Orion za glavnu žensku ulogu – Anita Matić Delić za ulogu Ane u filmu Sveta obitelj redateljice Vlatke Vorkapić

"Kroz vješto nijansirane promjene glasa, ekspresije lica i tijela u rasponu od hladnoće i antipatije do topline i brižnosti, Anita Matić Delić unijela je dozu ljudskosti i slojevitosti u lik Ane u filmu "Sveta obitelj". Matić je stvorila lik slavonske majke, svekrve i snaše, koji intrigira, izaziva nelagodu, ali nudi uvide u dubinu i motivaciju njezinih postupaka. Ova izvedba nije samo pokazatelj njezine tehničke vještine baratanja slavonskom ikavicom, nego i umjetničke hrabrosti da preuzme rizik i istraži tamniju stranu ljudske psihe."

• Zlatni Orion za glavnu mušku ulogu – Živko Anočić za ulogu odvjetnika Maksa Pintera u filmu Svemu dođe kraj redatelja Rajka Grlića

"Kompleksnost lika Makaa Pintera u filmu Svemu dođe kraj, u izvedbi samozatajnog a u isto vrijeme vrlo dubokog glumca Živka Anočića, nosi u sebi intenzivne unutarnje sukobe i složenost čovjeka suočenog s potrebom za istinom i iskupljenjem. Njegov talent nas vodi autentično i suptilno kroz dramatičan intenzitet priče, ne propuštajući nam prenijeti sve nijanse unutarnjih sukoba, egzistencijalnih pitanja, ali i humora lika koji stvara."

• Srebrni Orion za sporednu žensku ulogu – Zrinka Cvitešić za ulogu Biserke Petrović u filmu Dražen redatelja Danila Šerbedžije

"U filmu "Dražen" Zrinka Cvitešić je kroz interpretaciju  Biserke Petrović s dubokim poštovanjem dočarala majčinsku snagu, toplinu i bezuvjetnu ljubav, ali i tugu i ponos koji su obilježili život majke jedne od najvećih košarkaških legendi, Dražena Petrovića. Njena izvedba odiše kompleksnošću žene koja je, kao stup obitelji, s osmjehom, vedrinom i ustrajnošću nosila teret Draženove veličine, njegovih pobjeda, ali i gubitaka."

• Srebrni Orion za sporednu mušku ulogu – Krešimir Mikić za ulogu Oca u filmu Proslava redatelja Brune Ankovića

"Krešimir Mikić kao Otac u filmu "Proslava" podario nam je iznimno snažnu i višeslojnu glumačku kreaciju. Njegova interpretacija je arhetipsko utjelovljenje glave obitelji duboko prožeto emotivnim nabojem tereta života kojeg nosi. Lik Oca, iako obilježen sjenom patrijahalne moći i autoriteta, kroz Mikićevu nadahnutu izvedbu postaje višedimenzionalan - čovjek s manama, ali i dubokom ljudskošću."

• Ocjenjivački sud vinkovačkih gimnazijalaca pod vodstvom prof. Marije Tikvić, dodijelio je Priznanje mladih Grada Vinkovca za najbolji film 8. FFG filmu Sveta obitelj redateljice Vlatke Vorkapić

"Sveta obitelj progovara o temi koja je itekako bila, a i sada je prisutna u hrvatskom društvu. Iako je priča o sudbini u slavonskome selu smještena u prošlost, ona je na neki način svevremenska. Zajednica čiji se članovi trude svakodnevicu prikazati skladnom i sretnom (mada je ona daleko od bilo kakve harmonije) može se svesti na rečenicu iz Tolstojeva djela "Ana Karenjina": "Sve sretne obitelji nalik su jedna drugoj, svaka nesretna obitelj, nesretna je na svoj način." Vizualno, film se oslanja na dinamične kadrove, prikazujući primjerice animalističku stranu dogovorene slavonske svadbe ili seoskog gazdu koji bez grižnje savjesti iskorištava snahu, a sve to u gledateljima budi skalu negativnih emocija i empatije.

Etnografski elementi zahvaćeni kamerom slika su nekog paralelnog, prekrasnog, gotovo idiličnog slavonskog kraja, koji kao da oksimoronski naglašava patologiju obitelji koja to nije. Širokokutni objektiv i česti krupni planovi dodatno naglašavaju emocionalnu težinu trenutka, dok kamera u pokretu doprinosi energiji radnje. Simbolika boja korištena je vrlo promišljeno: dominiraju neutralni tonovi, oni koji se ne ističu, kao što se ni gospodska obitelj ne želi isticati, tamniji tonovi često su vezani za lik oca Marka te ističu svu negativnost prihvaćenog patrijarhata, dok povremeni topli naglasci upućuju na tračak nade.

Prirodan govor mladih glumaca odražava autentičnost njihova svijeta, a odabir glazbe dodatno ga intenzivira. Odnosi među likovima snažni su i uvjerljivi. Ironična sintagma naslova kritika je patrijarhata koju podržava i sam sadržaj filma. Izvrsno prikazuje ovisnost obitelji o percepciji i mišljenjima drugih, odnosno ostatka sela, čak i pod cijenu vlastite propasti.

Luna Pilić oživjela je u liku Janje jednostavnu, skromnu djevojku koja je u slavonsko selo stigla "trbuhom za kruhom", a kojoj se uskoro život raspada u tisuću komadića. Nažalost, Janjina priča daleko je od fikcije, pripada ne tako davnoj prošlosti. Simbolika je prisutna i u imenu ženskog lika. Janja, baš kao žrtveno janje, predstavlja ljude koji kao da su rođeni pod nesretnom zvijezdom, odnosno, spletom okolnosti nemaju izbora koliko imaju drugi te se uslijed životnih nedaća pokoravaju sustavu. Film nas podsjeća na činjenicu da su često okolnosti, a ne izbori, ti koji definiraju naše odluke, dok nas ostavlja s pitanjem: "Koliko je slobode uopće moguće imati kada ti društvo unaprijed dodijeli ulogu? Čestitamo redateljici, glumcima i cijelome timu koji je zaslužan za nastanak ovoga filma."

Na 8. Filmskom festivalu glumca prikazano je sedam hrvatskih igranih filmova iz prošlogodišnje produkcije, a prema izboru umjetničkog voditelja festivala, redatelja Gorana Ribarića: Sveta obitelj redateljice Vlatke Vorkapić, Frka redatelja Svebora Mihaela Jelića, Šlager redatelja Nevija Marasovića, Proslava redatelja Brune Ankovića, Dražen redatelja Danila Šerbedžije i Ljube Zdjelarevića, Šalša redatelja Dražena Žarkovića te Svemu dođe kraj redatelja Rajka Grlića. Popratni festivalski program činili su: Dan D (dokumentarni film o Domovinskom ratu) i Animaoptik te kino projekcije filmova za vrtiće i škole.

Filmski festival glumca organiziraju UO Asser Savus, Hrvatsko društvo filmskih djelatnika i Gradsko kazalište Joza Ivakić. Pokrovitelji su Grad Vinkovci, Hrvatski audiovizualni centar i Vukovarsko-srijemska županija.