Josip i Tomo, najbolji prijatelji, zateknu se nakon desetak godina u istom gradu za vrijeme božićnih blagdana te se sastaju na mjestu na kojem su se okupljali kao srednjoškolci. Josip se žali na svoju djevojku koja ga dovodi do ludila svojim ponašanjem, a Tomo pokušava razumjeti Josipov grč i uzrujanost. Tomine su rečenice razumne i odmjerene, dok Josip govori kroz emociju i nervozu. Razdražen Tominim racionalnim stavom, Josip od vrijeđanja i kritiziranja vlastite djevojke prelazi u napad na Tomu i njihov odnos koji već odavno nije onakav kakvim se čini.