Strah je dio našeg identiteta i doživljavamo ga na različite načine. Uz njega odrastamo, a kroz vrijeme ga prevladamo ili potisnemo. Kaže se da su u strahu velike oči, one rastu tamo gdje se susrećemo s nepoznatim. U tim trenucima stvarnost poprima nestvarne razmjere, pa tako i vrijeme. Tek kada se strah prevlada, smanjuju se oči i slika postaje jasnija.