Zauzimanje (ili ponovno osvajanje) prostora koji nisu namijenjeni ljudskom korištenju ili pak prostora koji su nekoć imali jasnu namjenu, a sada su tek slabi odbljesak nekadašnjeg prisustva života, sam film postavlja na granicu susreta ne-mjesta i neugasive potrebe za uspostavom mjesta. Poigravanje s prostornim pražnjenjem i punjenjem oblikuje novi prostor filma, koji poziva na uspostavu komunikacije.